Za tebe – V.G.

Hodam gradom
I gledam se
Nijedan pokret nije previše.

Hodam gradom
I radim ono što radim najbolje
Odvažni pothvati koje mi duša nalaže.

Ostavljam uvrijeđene i zlostavljene misli kraj sebe.

Slamljam srca i ne bojim se.

Zar sam ja ta koja slamlja
Srce koje vec odavno slomljeno je?

Slamljam srca i nije lako, ne.

Zar sam ja ta koja bode
Ili je to bol koja se budi
Pred pogledom
Moje pokore.

Hodam gradom
I ne čudim se.

Bol i ja se znamo dobro
Tu je, uvijek, i više se ne bojim nje.

Nije ljubav ta – V.G.

Ti misliš i gradiš priču
Ja ju nosim, siječem i rastvaram te
Više nego što želiš

Nije ljubav ta koja odlučuje
Nego spremnost u nama
Spremnost da umremo
Sa svakom riječju koju slavimo
A nekad je premala
Jer nismo svi junaci
A tako bi to htijeli
Zbog ljubavi u nama

Ali nije ljubav ta
Koja od nas radi junaka

Ne voli se uzalud – V.G.

Sve u srcu mom je spremno
Za hrabrost što nalaže put
Koji vodi me do tebe
Koji nas vodi bilo kud

Gdje ljubav odluči
Jer samo ljubav zna
Koliko hrabrosti ima u meni
Koliko hrabrosti za nas

Sve što živi u meni
Bori se za moj glas
Koji moram naći
Koji donosi spas
Od te boli koju vidim svaki dan
U tebi, u meni,
Koja je dio nas

Sve što tražim je tu
I sva ta bol nije uzalud
Sve sto želim si ti
I sada znam kako te dodirnuti
A samo bol otvara dubinu i lakoću prave ljubavi.

Ponoćno podne – J.H.Z.

Dobiti sve
I izgubiti sve je zapravo
Jedno te isto.
Pokušavam biti pijana
Od jedne čaše vode.
Pokušavam pronaći svoju Madeleine,
Upaliti Soft Machine,
A pošto mi sve to ne uspijeva,
Mislim lošije o sebi,
nego o onima koje želim prezirati.

Zato se vježbam
Dnevno u ljubavi
U toj, kako kaže Hashim al-Sabbath,
Od koje je ljubav za jednog čovjeka,
Samo mali dio.
Nema ništa za razumjeti,
A sve se tako lako
Slabo razumije.
Nitko ne želi podnjeti ​​istinu
I to je u redu.
Vjerujem da se riječi moraju reći,
Dokle još i dalje postoje.
One su uvijek iznova korumpirane,
Izdane i prodane,
Tko tu želi govoriti istinu?
No zar je to dovoljan razlog
Da se ujutro ne ustane iz kreveta?
I možda mi se ne sviđa oblačiti
Dan za danom hlače,
Te košulju preko njih,
Ali ja ću to učiniti sa stoičkom staloženošću.
Ne plačem i ne žalim se, jer znam,
Da mogu uskoro spavati.

Rođena sam sama,
I umrijeti ću sama,
Ali između toga vodim
Svoju malu, slavnu
tako i beznadnu borbu,
za obnovu značenja riječi.

Blago onima koji su takvi.